Naš istaknuti naučnik i istraživač Jovan Cvijić (1865–1927), kojeg mnogi smatraju utemeljivačem srpske geografije, podjednako se bavio društvenom i fizičkom geografijom, geomorfologijom, etnografijom, geologijom, antropologijom i istorijom. Iz njegovog istraživanja o psihičkim osobinama Južnih Slovena pokušaćemo u ovom tekstu, koje u delovima citiramo, da ukažemo na karakterne osobine stanovnika ovog kraja. Napominjemo da su integralni tekstovi iz Cvijićevog istraživanja publikovani još početkom prošlog veka, a sama istraživanja obavljana znatno ranije, krajem 19. veka.

Šumadijski varijetet

Šumadijski varijetet zauzima skoro celu moravsku Srbiju i obuhvata više stanovništva nego i jedan drugi… Čine ga stare etničke grupe, starije od velikih migracija, i doseljene etničke grupe: dinarsko stanovništvo koje je sišlo sa planinskih krajeva na jugu, kosovsko i vardarsko stanovništvo i razno drugo. Svi su se međusobno proželi i izjednačili. Opšti način mišljenja i rada, nacionalni i društveni ideal postali su im zajednički.

Izjednačavanja stanovništva i preobražaj društvene sredine

Ma odakle dolazili, doseljenici se nisu grupisali prema oblasti odakle su došli, već su se mešali i stapali sa starim stanovništvom.

Više od polovine doseljenog stanovništva činili su stočari koji su se morali prilagoditi zemljoradnji. Ukoliko se više zemlja krčila, doseljenici su svi postali zemljoradnici, katkad ne bez mučnih napora, kao što smo to videli na slučaju sa Crnogorcima. Preobraženo dinarsko stanovništvo ostavilo je u karakteru Šumadinaca sa tragovima stočarske bezbrižnosti instikt za nezavisnošću i snagu — osobine koje su retke kod doseljenika sa juga. Kosovska i vardarska struja bile su sastavljene poglavito od zemljoradnika, od potištenih čifčija, izuzevši smele i aktivne doseljenike iz Metohije. Oni su doneli tradicije negdašnje Srbije, odrasli u senci njenih crkava, manastira i gradova. Pod uzajamnim uticajima ovih doseljenika i staroga stanovništva koje je živelo u osobito razvijenim zadrugama, obrazovao se nov psihički tip, koji se svojom, već bogatom istorijom i svojim tvorevinama, pojavljuje kao tip obdaren većom snagom i možda viši od čistog balkanskog tipa.

Ovaj narod seljaka uspeo je od početka da organizuje srpsku državu na drugi način nego što su bile organizovane okolne države: Turska, Austro-ugarska i Rumunija. Prihvatio je zapadnoevropske ustanove, ali ih je izmenio i prilagodio nacionalnom duhu.

U toku ovoga razvitka mentalitet Šumadinaca se izmenio i lako je utvrditi epohe u kojima se ove razlike osećaju. Seljak je uspeo da sve više gospodari svojim divljim demokratskim instinktima. Javile su se organizatorske sposobnosti, kao i jaka sklonost za radom.

Glavne psihičke osobine. Ono što danas naročito pada u oči u karakteru Šumadinaca jeste nešto jako, smelo, velika aktivnost i zdravi živci. Mnogi od njih su sposobni, izgleda, da uspeju u svakom preduzeću. Retke su inertne prirode. Sve više se javljaju ličnosti velike volje. Kruti tradicionalizam skoro je sasvim iščezao. Svi se prilagođavaju novim načinima života. Ovde je manje govora, manje pesama i epskih sklonosti nego kod čistih dinarskih ljudi.

Iako aktivni i smeli, kod njih ipak ima nekog uzdržavanja kojim se odlikuju od stanovništva panonskog tipa, katkad vrlo ekspanzivnog, od dalmatinskih govornika koji ponekad govore tečno i elegantno i od njihovih susednih rođaka u Starom Vlahu koji govore, kaže se, čak i kad ih ne slušate. Ovo uzdržavanje koje se može smatrati kao grubost, u stvari potiče od dostojanstva i od mere: Šumadinac hoće da se zagreje samo svesno. Zato, kad on to čini, to je otvoreno, u lice protivniku, oči u oči, kao čovek čiji su preci vekovima sami sebi stvarali pravdu. I to ga ponekad vodi žestini; ostalo je u njemu nešto hajdučkog, kao što to nalazimo u šumadijskom heroju Karađorđu, sinu te zemlje, ličnosti doista titanskoj.

U vezi sa prethodnim osobinama treba kod Šumadinaca zabeležiti zdrav razum, meru, smisao za stvarnost. Oni znaju proceniti pravično i bez srdžbe stvari i događaje kad ih potpuno poznaju. Seljaci se često odlikuju osećanjem mere, koje ređe imaju njihovi školovani sunarodnici. Isto je tako razvijen smisao za komično koji potiče od inteligentnog i finog posmatranja tuđih akcija, naročito njihovih pobuda. Sve ono što se ne dopada, javno se iznosi šalama, humorom i ismevanjem. Teško onima koji ističu svoje osobine, teško nasrtljivcima i sujetnima, onima koji hoće svoje sebične težnje da maskiraju uzvišenim pobudama, teško pretencioznima bez duha i bez kulture koji hoće da prevare druge. Nijednom od ovih nedostataka Šumadinac neće učiniti milost i progledati mu „kroz prste“. Nigde u južnoslovenskim zemljama ne postoji više žive iskrenosti; nigde više sklonosti za ismevanjem.

A ova sklonost nikako ne sprečava vrlo živo osećanje zahvalnosti za ukazane usluge, osećanje koje se često preobražava u skoro bezgranično poverenje.

Druževnost, ozbiljnost, veselost i pevanje.  Druževnost je vrlo jasna osobina Šumadinaca. Kod njih se zapaža težnja za stvaranjem družina i udružuju se u svim prilikama. Odnosi između članova jedne družine su srdačni.

Ovim smo došli do razmatranja jedne druge osobine Šumadinaca: vedrine i veselosti, koje su se ispoljavale u toku celog 19. veka i do naših dana… Ova veselost nije iščezla ni docnije, već je bila, izgleda, unekoliko prigušena grozničavom aktivnošću i preduzimljivošću. Ali i pored ovih izuzetaka, istina sve mnogobrojnijih, veselost i sklonost za šalu ostali su narodna karakteristika čak i za vreme Balkanskih ratova i povlačenja kroz Albaniju.

Demokratska osećanja. Demokratska osećanja, zajednička, uostalom, svima psihičkim južnoslovenskim tipovima, ovde su naročito razvijena. Razlog je ovom demokratskom instinktu Šumadinaca, čini mi se, sledeći: „Demokratska su osećanja urođena narodu koji je za vreme borbi za oslobođenje imao jednostavan društveni sastav, koji je činio društvo zemljoradnika i stočara, u kome nije bilo ne samo nikakve društvene klase, već i nikakve značajnije razlike u pogledu imućnosti. To je bila masa seljaka od kojih je svaki imao vlastitu zemlju.“

Karakteristika države i ponašanje za vreme kriza. Seljaci su najbolji predstavnici šumadijskog karaktera i sredine. Pored već istaknutih osobina, oni se odlikuju žestinom i upornošću.

Osobita je odlika šumadijskog stanovništva gajiti nadu i veru u budućnost i nikad ne napuštati narodni ideal. Srbija je u najbolnijim trenucima svoje istorije svagda odbijala najprimamljivije strane ponude, samo da bi ostala verna svome idealu. Srbi iz drugih krajeva su još u početku Ustanka u Šumadiji osetili njen izuzetni značaj i shvatili da će ona postati zemlja nacionalne misije. Ovo se mišljenje utvrdilo docnije, naročito za vreme Balkanskih ratova, i prodrlo je među sve Južne Slovene na zapadu. Ova duhovna čvrstina objašnjava se žarkim rodoljubljem Šumadinaca.

U Šumadiji je zgusnuta snaga srpskih zemalja, kako dinarskih tako i kosovsko-vardarskih. Rodoljublje je postalo izrazita crta narodnog karaktera. Ova je nacionalna duša našla u nezavisnoj srpskoj državi najpovoljnije zemljište.

Intelektualne sposobnosti. U Šumadiji ima najviše prilike za divljenje seljacima široke i objektivne inteligencije, koji posmatraju stvari i događaje i daju svoje mišljenje tek kad se potpuno obaveste. Sem toga, najdarovitiji shvataju mnoge stvari intuicijom i osećajem. Često nepismeni ljudi, koji imaju ovu duhovnu širinu, mogu suditi katkad pravičnije nego školovani ljudi zavedeni političkim ili drugim strastima. Grubosti u svakodnevnom životu, koje se uopšte mogu posmatrati kod seljaka, skoro nema kod šumadijskog stanovništva. Na osnovi patrijarhalnog života razvila se naročito u ovoj seljačkoj klasi visoka moralna kultura, sa velikim uzajamnim poštovanjem, iskrenošću i poštenjem.

Ova visoka vrednost šumadijskog seljaka održi se skoro u celini kad on postane trgovac: pouzdanost i časnost srbijanskih trgovaca jako su cenjene.

Šumadinci pokazuju nesumnjivo znatne sklonosti za nauku, književnost i umetnosti: jasnoću u posmatranju, živu maštu, polet i oduševljenje.

Stvorio se nov stil, jak i originalan, koji se naziva beogradskim…